Urbanizam je
umijeće i umjetnost strukturiranja i oblikovanja gradova. Grad se promatra kao
živi – dinamičan nedovoljno shvaćeni organizam. Svi ćemo živjeti u gradovima. Urbanizam
se decenijama smišljeno instrumentalizira u neoliberalnom smislu. Od 2007.
godine urbanizam je demontiran kako tehnička logika ne bi kontrolirala ovaj
fenomen.
Za kvalitetna i
efikasna rješenja bitne su stručne
podloge, afirmirane lokalne vrijednosti i opći interes, kao i stručnost i brzina odziva sudionika u
postupku izrade i odlučivanja. Svega toga u pravilu nema, ali postoje opće
prihvaćene dežurne mistifikacije koje čine privid zdravorazumskog pristupa i
one su zamjena za urbanizam.
U biti jedini prihvatljivi okvir djelovanja u gradu je respektiranje života, života u gradu pa potom egzistencijalnih prostora. Ovaj slijed se podcjenjuje i potiskuje u ime interesa ili refleksa „pokretača razvoja“ ili dežurnih dušebrižnika koji su u biti čuvari stečenih pozicija.
Čak i za samo oblikovanje urbanističkih cjelina nije dovoljan samo talent ili manira. Dugotrajna uspješnost svakog projekta pretpostavlja empatiju, uvažavanje spomenutih životnih principa kao i kontinuirano praćenje stanja u prostoru i trendova razvoja. Robusnost i visoki stupanj adaptabilnosti low-tech-a za sada gube igru, a vizionari vide da je za kreiranje i održavanje životnih prostora neophodna opća primjena stohastičkih metoda.
Glavne opasnosti su: „ smišljeno gubljenje vremena“ i „prihvaćanje sudjelovanja u Igri na sreću“.
Pravni temelj čini obvezatna istovremena primjena preko 300 propisa koji reguliraju ovu oblast a koja se osigurava metodom kolažiranja zahtjeva i mišljenja nadležnih službi u neizvjesnoj proceduri izmjena i dopuna prostornih planova koja traje godinama a ovisi o stavljanju ili skidanju s dnevnog reda te discioliniranom kvorumu. (Prostornih jer tema je pravno normiranje prostora u Podzakonskom Aktu.)
Rad s životnim nepoznanicama sveden je zakonom na 15 dana bez obzira ima ih 10 ili 10000. Zbog toga se stručnost svodi na metodu „copy-paste“, metodu „ako prođe prođe“ ili ponavljanje procedure uz obećavanje „fresh start-a “ što investitori nakon nekog vremena prepoznaju kao iznudu te je opcija odustajanje od projekta daleko bolja od nastavka Igre.
Stručna revizija planova nakon čega je sve formalnost daleki je san. Urbanistički plan ne garantira realizaciju projekta već daje okvir, nije kolažiranje gotovih projekta nije zamjena za projektiranje.
Urbanizam nudi bazu i skicu za dogovor za kvalitetu života i gradu.
Baza se ne mijenja često a skica je predmet čak dnevnog update-a ovlaštenog gradskog urbanista.
